Zaključak


Simuliranje dinamičkih pojava iz stvarnog svijeta unutar računalnog sustava otvara nove horizonte računalne grafike i animacije. Računalom se možemo u realnom vremenu prikazati podosta kompleksan matematički, odnosno fizikalni model. Pri kreiranju ove simulacije osjetio sam značajnost ispravno preslikanog fizikalnog modela te moć njegovog djelovanja. Programiran i grafički reprezentiran model dinamičkog procesa počinje se ponašati kao stvarno tijelo koji spletom fizikalnih definicija stvara efekte realnog svijeta.

Pristupom aproksimacije i otipkavanja realnog svijeta možemo dobiti gotovo identične događaje kao što bi one bile u stvarnom svijetu. Mogućnost ovakvog zavaravanja svodi se na aproksimaciju kojoj pripomaže tromost ljudskog oka i ljudska percepcija. Oni se mogu iskoristiti za prikaz određene simulacije jer ih je lako zavarati. Ovom brzinom razvoja računalne grafike pronaći ćemo se unutar računalne simulacije, a da pri tome uopće ne primijetimo razliku između nje i realnog svijeta koji nas okružuje.