|
Ovaj algoritam prvobitno je zamišljen za rad s visoko složenim
razgranatim mrežama kod kojih proračunavanje siluete volumena sjene zahtjeva
previše procesorskog vremena, a gotovo je nepotrebno. Naime, kod takvih
mreža bolji se rezultati postižu ako se pretpostavi najgori slučaj, odnosno
da su svi rubovi svih poligona ujedno i rubovi ovojnice volumena sjene.
Tada se ne gubi procesorsko vrijeme na proračunavanje volumena već se
koristi unaprijed izrađen model. Taj primjer najbolje je ilustriran modelom
stabla. Stablo se sastoji od mnogo grančica i lišća kod kojih bi većina
rubova ujedno bili i rubovi ovojnice volumena sjene (otprilike 70%
njih). Međutim, kada se ovaj algoritam koristi na modelima koji nisu toliko
razgranati, iscrtavanje mreže volumena sjene koja je sedam puta složenija
od originala u većini će slučajeva biti presporo u odnosu na alternativne
metode (Heidmannov algoritam). Ako tako visoko složene modele pokušamo
pojednostavniti bitno će se narušiti njihov izgled, međutim to u načelu ne
vrijedi i za njihove volumene sjena. Ako za izradu mreže volumena sjene
koristimo pojednostavljenu verziju originalnog modela koji baca sjenu,
izgled sjene neće biti bitno narušen kao što je to prikazano na slikama
4.6. i 4.7. gdje je gotovo nemoguće primijetiti razliku.
Slika 4.6. Sjena dobivena
korištenjem kompleksne mreže volumena sjene (70112 trokuta).
Slika 4.7. Sjena dobivena korištenjem
pojednostavljene mreže volumena sjene (10486 trokuta).
Modeli koje smo koristili za
izradu tih mreža volumena sjene prikazani su na slikama 4.8. i 4.9. Iz njih
je lako vidljiv gubitak detalja na originalnom modelu poslije
pojednostavljivanja, ali to ne smeta volumenima sjena kod kojih nam nije
bitan svaki detalj.
Slika 4.8. Složena mreža (10016
trokuta)
Slika 4.9. Jednostavna mreža
(1498 trokuta)
Ako smo već odlučili koristiti
pojednostavljeni model za izradu volumena sjene pri korištenju ovog
algoritma moramo paziti da je taj pojednostavljeni model malo tanji ili
barem jednako «debeo» kao original. Ako se to ne osigura, korištenje
algoritma uzrokovati će stvaranje pjega na objektu koji sjeni. Naime, na
onim mjestima na kojima su se pjege pojavile zapravo je bačena sjena
nevidljivog trokuta pojednostavljenog originalnog modela koji je malo
ispupčen u odnosu na originalni trokut koji je trebao bacati sjenu. Te
pjege jesno su vidljive na slici 4.10.a. A ako se osigura tanji model za
izradu volumena sjene dobivamo ispravnu sjenu prikazanu na slici 4.10.b.
Model možemo stanjiti korištenjem alata «uguravanja» (engl. push effect) koji omogućava pomicanje vrhova u smjeru njihovih
normala. Taj alat dostupan je u gotovo svim standardnim programima za
modeliranje.
a)
pogrešno
b) ispravno
Slika 4.10. a) jednostavnija mreža
nije uža od originala; b) jednostavnija mreža napravljena je užom od
originala.
|