U ovom poglavlju testirati ćemo novi algoritam nasuprot Heidmannovom. Svrha testiranja jest odrediti okolnosti u kojima je koji algoritam bolji. Za usporedbu ćemo koristiti modele različitih svojstava. Početi ćemo s složenim modelom dječaka koji teorijski nije pogodan za novi algoritam, a završiti s modelom stabla za koji u teoriji Heidmannov algoritam neće davati dobre rezultate. Prilikom testiranja Heidmannovog algoritma zanemareno je provjeravanje pripadnosti kamere volumenu sjene budući da ovisno o tipu modela kojeg testiramo postoje različite metode ubrzanja tog provjeravanja, ali to već spada u problem detekcije dodira koji nije cilj ovog rada.
Kako novi algoritam zahtjeva bolju grafičku karticu, uzeli smo trenutni vrhunac ponude – karticu s ATI RADEON 9700 grafičkim čipom. A kako je Heidmannov algoritam više orijentiran na proračune odabrali smo i brzi centralni procesor računala – Intel Pentium 4 na 2.8 GHz.
Testna konfiguracija:
- Intel Pentium 4, 2.8 GHz;
- 1 GB RAMa;
- ATI RADEON 9700, 128 MB;
- Windows XP operacijski sustav;
- DirextX 8.1a
Neke grafičke kartice postižu različite rezultate u ovisnosti o izabranom načinu prikazivanja slike. Stoga smo odlučili vršiti zasebne testove za rad aplikacije sa slikom razvučenom preko cijelog ekrana i za rad sa slikom u prozoru. Iako se u oba načina rada obavlja ista količina posla, zbog loših upravljačkih programa (engl. drivers) i prioriteta aplikacija koje postavlja operacijski sustav, rezultati se znaju znatno razlikovati.
Testirati ćemo rad algoritama u tri najkorištenije grafičke razlučivosti: 640x480, 800x600 i 1024x768.
Kao mjeru uspješnosti algoritama izabrali smo broj sličica u sekundi (engl. FPR – frames per second).
Moguće je pregledati slijedeće testove: Test1, Test2, Test3, Test4, Test5, Test6.