Nefotorealistični
prikaz objekta
diplomski rad br. 1819
FER
7 Zaključak
Zamisao prikaza tradicionalnih poteza kistom i drugih likovnih tehnika pomoću tonskih mapa je vrlo zahvalna za izvedbu široke palete tradicionalnih tehnika. Pojava svojstvena tom rješenju (stapanju šest tekstura zajedno) je da potezi postepeno blijede ili se pojavljuju novi kako se površina tijela kreće od svjetla prema tami ili obratno. No, to nije prikladno za neke tehnike koje ovdje nisu razmstrsne, primjerice crtanje poteza tintom, gdje potezi trebaju postati deblji, a ne jače vidljivi. Također ni tehnike koje crtaju valovito, oponašajući drhtanje ljudske ruke, ne bi se mogle izvesti teksturama i rasporediti po poligonima.
Drugi problem vezan je za samu tehnologiju prikaza tekstura, koja otvara problem s područjima gledanim pod oštrim kutom i traži rješenje u vidu anizotropnog filtriranja.
Ugodnim iznenađenjem pokazao se izračun obrisa tijela, koji i u jednostavnom, neoptimiziranom obliku nije bio nimalo zahtjevan ni kod najsloženijih modela. U tom pogledu zaključak je da visoko optimizirani postupci kakvi su osmišljeni ranije, a koji su svjesno prihvaćali i određenu grešku kao žrtvu performansama, na današnjim računalima više nisu potrebni.
Još ugodnije iznenađenje bili su rezultati programiranja jedinica za sjenčanje, koji su jednostavno otklonili sve brige oko performansa izvođenja.
Naposlijetku, ostvareno programsko rješenje u svom algoritmu za analizu tijela traži prilično velike količine memorije, što doseže i na stotine megabajta kod modela građenih od više desetaka tisuća poligona, pa to za sada ostavlja najveći prostor za poboljšanje.