EVOLUCIJA U PRIRODI

Evolucija je neprekidan proces prilagođavanja živih bića na svoju okolinu, tj. na uvjete u kojima žive. Kako bi opstala, svaka nova generacija mora naslijediti dobra svojstva prethodne generacije, pronalaziti ih i mijenjati tako da ostanu dobra u neprekidno novim uvjetima. Jedinke koje naslijede loša svojstva bit će inferiorne u odnosu na jedinke s dobrim svojstvima te je velika vjerojatnost njihova izumiranja. S njihovim izumiranjem, nestaju i njihova (loša) svojstva.
Sva svojstva jedinke zapisana su u kromosomima. Kromosomi su lančaste tvorevine koje se nalaze u jezgri stanice. Skup svih informacija koje opisuju jedno svojstvo nalazi se u djeliću kromosoma koji nazivamo gen. Kromosomi uvijek dolaze u parovima (jedan od majke, a drugi od oca). Dakle, za svako svojstvo postoje dva gena. U genetskom paru geni mogu biti ravnopravni i neravnopravni, tj. jedan može biti dominantan, a drugi recesivan. U ravnopravnom paru gena novonastala jedinka svojstvo definirano tim parom gena ima negdje između svojstava oca i majke, dok u slučaju neravnopravnih gena u paru, rezultantno svojstvo određuje dominantni gen.
Kemijsku strukturu prisutnu u kromosomima otkrili su 1953. godine Watson i Crick. Molekula DNK (slika 1) je u obliku dvije spirale građene od fosforne kiseline i šećera, a mostovi između spiralnih niti građeni su od dušićnih baza koje mogu biti: adenin (A), gvanin (G), citozin (C) i timin (T). Komplementarni parovi, tj. parovi preko kojih su dvije spirale DNK vodikovim vezama međusobno povezane, su adenin i timin te citozin i gvanin. Informacija je zapisana upravo u tim dušičnim bazama. Kao što je u računalu najmanja jedinica informacije jedan bit, tj. jedna binarna znamenaka, tako je u prirodi najmanja jedinica informacije jedna dušična baza.

slika 1 molekula DNK

DNK informaciju kodira kroz niz dušičnih baza. Informacija sadrži šifru aminokiseline koja je potrebna za dobavljanje nekog proteina. Kako postoji 20 različitih aminokiselina, a jedan nukleotid može adresirati samo 4 različite aminokiseline, jasno je da će informacija morati biti zapisana u nekoliko nukleotida. S najmanje 3 nukleotida možemo adresirati barem 20 (43=64>20) različitih aminokiselina. Stoga se u prirodi i koriste tripleti nukleotida koje nazivamo kodonom.
Genetski se materijal u prirodi s generacije na generaciju prenosi križanjem. Prilikom križanja neki geni mutiraju, tj. postanu neki drugi gen.