IZVORNI MODEL "GEO" (1309 poligona, 672 točke)

-preuzet sa stranica Zavoda za znanost i tehnologiju sveučilišta u švedskom Linköpingu [10]

CILJNI MODEL "NIK" (11370 poligona, 5828 točaka)

-preuzet iz diplomskog rada Nikole Prtenjače [9]

CILJNI MODEL "GRACE" (20224 poligona, 10324 točke)

-preuzet sa web stranice [12]

CILJNI MODEL "SAPIENS" (11370 poligona, 5828 točaka)

-preuzet iz diplomskog rada Nikole Prtenjače [9]

CILJNI MODEL "YODA" (1934 poligona, 1031 točka)

-preuzet sa web stranice [12]

 

Eksperimenti su obavljani na računalu AMD Athlon 900 MHz. Kod deformacije radij funkcijama za dobivanje težinskih faktora izračunava se inverz matrice dimenzija NxN, N je broj početnih točaka skupa za učenje. Kako smo u našim eksperimentima redovito definirali početni skup sa 40-50 točaka (za Yodu 47, za Nika 50, za Duffyja 40, za Grace 45), ta matrica ne prelazi dimenzije 50x50 pa se interpolacija odvija gotovo trenutno. Kod cilindrične projekcije traži se presjek točaka jednog modela sa trokuta drugog, što znači da je složenost te pretrage O(mn). Budući da je to za neke modele previše posla, projekciju ograničavamo tako da se provjeravaju samo točke i trokuti sa prednje strane glave (tj. na licu). Time se cilindrična projekcija i u najgorem slučaju izvodi za manje od 10 sekundi. Ostali dijelovi algoritma izvode se dovoljno brzo da je moguće klonirati i animaciju jednog modela na drugi u stvarnom vremenu (tj. klonirati izraze lica sa dvadesetak sličica u sekundi).

Velik problem algoritma je cilindrična projekcija na dijelovima lica koji su okomiti na liniju centra projekcije. Pošto se, da bi se našao presjek točke i trokuta, kroz svaku točku provlači linija okomita na centar projekcije, ona je na spomenutim mjestima paralelna sa licem te se može desiti da se uopće ne nađe presjek ili da se nađe presjek sa potpuno krivim trokutom, što rezultira pomicanjem točke u krivom smjeru. Kritična područja su usne i brada. Zbog toga je jako važno dobro poravnati te dijelove tijekom interpolacije radij funkcijama.

Drugi problem je ručno biranje početnih tocaka. Uz automatsko biranje dobiva se samo 15-ak točaka, koje nisu dovoljne za kvalitetnu interpolaciju. Dodavanjem novih metoda i pravila mogao bi se identificirati veći broj početnih točaka, čime bi se u potpunosti automatizirao proces kloniranja lica.

Algoritam za sada služi samo za prenošenje potpuno istih izraza lica sa početnog na ciljni model. Korisno bi bilo uvesti kontrolne parametre kojima bi bilo moguće pojačavati odnosno smanjivati određeni izraz na cijelom licu ili na samo jednom njegovom dijelu. Uvođenjem tih parametara bilo bi moguće i miješati pomake nekoliko različitih izraza čime bi se sintetizirali potpuno novi izrazi i animacije.