Ideje za poboljšanja na FER-u

Dakle, FER nije idealno mjesto. Ako vam to zvuči šokantno, onda bolje da ni ne spominjem da idealno mjesta ne svijetu ne postoji, barem ne na ovome. Kako bi vam tek to bilo šokantno?! Kako god bilo, svako malo sjetim se nečega što bi se moglo promijeniti ili poboljšati, ali niti sam u poziciji da na išta utječem, a iskreno, niti imam vremena. Ipak, ovdje ću sakupljati ideje u slučaju da to nekoga zanima. A i na blogu imam post za eventualne diskusije.

Ideje su kronološki poredane, od najnovije prema najstarijoj.

FER bi, o svom trošku, trebao pozivati uspješne znanstvenike da dođu u posjetu i održavaju predavanje o tome kako oni rade. To bi značilo kako pripremaju projekte, kako vode svoje doktorande (i studente) i slično. Sve sa ciljem poboljšavanja kvalitete znanstvenog rada na Fakultetu. Jasno, i zaposlenici na FER-u bi također trebali držati takva predavanja.
Tijekom semestra na različitim predmetima se uvijek pokušava na neki način unaprijediti nastava ili poboljšati kvaliteta na način da se ne poveća količina posla (jer ga ionako ima previše!). Ideja je da se na kraju semestra održavaju kolokviji u smislu izlaganja stečenih iskustava. Također, ideja je da bi se ovo trebalo uvesti u uvijete napredovanja na FER-u.
Čitajući knjigu Dreaming in Code naišao sam na izjavu kako je učenje programiranja sličnije studiranju umjetnosti nego inženjerskoj, egzaktnoj, znanosti. Moram priznati da se prilično slažem s tom izjavom. Jedna od posljedica te izjave je da bi svaki tečaj programiranja trebao uključivati proučavanje tuđeg koda (kao što oni koji studiraju umjetnost proučavaju tuđa djela).
Na FER-u je, čini se, vječiti problem mjerenja sudjelovanja ljudi u nastavi. Uz časne iznimke, čini mi se kako je većini to ipak naporno i ne žele takav angažman. Sad, prije nego netko skoči i vikne pa vama je to posao moram reći da to baš i nije istina. Prvo, ministarstvo nam mjeri samo znanstveni izlaz a ne i nastavu. Drugo, vani je uobičajno da se doktorandima dodatno plaća angažman u nastavi. Treće, nastava je masovna i dio ljudi mora biti na predmetima koji uopće nisu njihovo područje interesa.

Zato se stalno izmišlja nekakva formula koja bi odredila koliko tko mora biti u nastavi i koliko tko mora imati nastave.

Da sad ne ulazim pretjerano u način na koji FER funkcionira, i kakve interne trzavice se javljaju ideja za koju mislim da bi riješila problem je relativno jednostavna. Sve treba pretvarati u novce i potom primjeniti knjigovodstvena pravila. Pod svim mislim baš sve! Koliko netko pridnosi u projektima, nastavi, znanosti, koliko prostora troši itd.