Dohvat vodenog žiga

 

 

 

Postupak dohvata vodenog žiga umetnutog na gore opisani način prikazan je na odvija se na ovaj način:

 

 

1.      Ako je 3D model koji se ispituje translatiran, rotiran ili skaliran u odnosu na naš izvorni model, najprije je potrebno, takav model dovesti na lokaciju i mjerilo u koje se nalazi izvorni model. To se postiže postupkom registracije. Postoji nekoliko postupaka za registraciju, od kojih su najpoznatiji oni opisani u [Chen92] i [Besl92].

 

2.      U slučaju da je na modelu izvedena neka od operacija koja mijenja topologiju mreže, kao što su poligonska simplifikacija, odsijecanje, premrežavanje i sl; nije moguće izravno dohvatiti vodeni žig već je prethodno potrebno iznova uzorkovati model.

 

3.      Kao i u koracima 2. i 3. postupka za umetanje vodenog žiga, i u postupku dohvata vodenog žiga potrebno je permutirati i podijeliti u grupe vrhove izvornog modela kao i modela iz kojeg se pokušava dohvatiti vodeni žig. Tako se dobije N skupina vrhova V'_oi=(v'_oi0, v'_oi1, v_oi2,...,v_oiS-1) izvornog modela i N skupina vrhova
V_di'=(v'_di1, v_di2,....,v_diS-1) ispitivanog modela, pri čemu je .

 

4.      Izračuna se razlika duljina između vektora razapetih između pojedinih vrhova modela i centra modela, pri čemu se za oba modela (i za izvorni i za ispitivani) kao središte modela uzima središte izvornog modela, što možemo zapisati ovako: D_oij=L^d_oij – L^o_oij pri čemu je L^o_oij duljina vektora razapetog između centra izvornog modela i j-tog vrha i-te skupine izvornog modela, dok je L^d_oij duljina vektora razapetog između centra izvornog modela i i j-tog vrha i-te skupine ispitivanog modela.

 

5.      Svaka izračunata razlika dužina pomnoži se težinskim faktorom W_oij (o tome kako se taj faktor izračuna bit će riječi u sljedećem poglavlju) te se izračunaju sume razlika dužina za svaku skupinu:  

 

6.      Iz tako izračunatih suma skupina, pročita se vodeni žig na način da je

 

 

7.      Izračuna se korelacija između dohvaćenog vodenog žiga i umetnutog vodenog žiga kako bi se procijenilo da li je traženi vodeni žig prisutan u ispitivanom modelu. Koristi se linearna korelacija između ta dva vodena žiga:

 

(4.2)

 W^d označava dohvaćeni vodeni žig, W je umetnuti vodeni žig,  je srednja vrijednost od W^d,  je srednja vrijednost od W, a N je dužina vodenog žiga (odnosno broj bitova žiga). Ako izračunata korelacija prelazi određeni prag Thr_D, zaključujemo da je vodeni žig prisutan u ispitivanom modelu.