Preslikavanje uz efekt paralakse je tehnika koja u stvarnom vremenu izvodi aproksimaciju izbočenja objekta. Svaka koordinata teksture slikovnog elementa se primjereno oblikuje kako bi za vrijeme iscrtavanja dala iluziju dubine koje nema. Efekt se prilagođava vektoru pogleda promatrača. Glavna prednost ove tehnike je efikasnost. To je najjednostavnija tehnika za ostvarivanje dubine uz efekt paralakse u realnom vremenu. Glavni nedostatak je kvaliteta. Preslikavanje uz efekt paralakse ne daje tako dobre rezultate kao što to daju zahtjevnije tehnike preslikavanja uz efekt paralakse praćenjem zrake pogleda.

Preslikavanje uz efekt paralakse je tehnika koja proširuje preslikavanje izbočina time što rješava problem paralakse. Kao što smo vidjeli preslikavanje izbočina nema efekt paralakse uvjetovane pogledom i kretnjom. Ova tehnika koristi istu mapu normala koju koristi preslikavanje izbočina za proračun svijetla. Međutim koristi i dubinsku karakteristiku u svojim proračunima oblikovanja koordinata teksture. Mapa normala i dubinska karakteristika se zajedno spremaju u jednu teksturu na način da se normale spremaju u RGB kanale, a dubina za pojedinu točku u α kanal.

Algoritam tehnike se temelji na računanje odmaka koordinata teksture na danom slikovnom elementu. Čitav proračun se izvodi u sustavu tangente kao što je to bio slučaj u preslikavanju izbočina. Pošto se koristi sustav tangente z komponenta vektora govori o okomitoj udaljenosti od površine, a x i y komponenta govore o pomacima unutar površine.

Kao što vidimo na slici promatrač kada gleda u površinu vidi točku A (odnosno točku T na teksturi). Da je površina geometrijski jednaka dubinskoj karakteristici promatrač bi vidio točku B (na teksturi ispravljeno T). Preslikavanje uz efekt paralakse aproksimira izračun odmaka koji je potreban da promatrač vidi ispravnu točku.

Preslikavanje uz efekt paralakse je samo gruba aproksimacija i za sobom nosi mnogo nedostataka.

Kada promatrač gleda poligon iz profila primjećuje da je poligon potpuno ravan. Tehnika ne vodi računa o tome kada jedan dio teksture zaklanja drugi dio. Kada gledamo poligon pri malim kutovima dolazi do pojave slijevanja koordinata tekstura zbog strmog nagiba u dubinskoj karakteristici. Dolazi do preklapanja i diskontinuiranosti što je rezultat aproksimacije odmaka

Jednadžba paralakse ide od pretpostavke da cijela površina ima konstantnu dubinsku vrijednost i to vrijednost dubine točke koju trenutno obrađuje

Kako bi se smanjila pojava slijevanja koordinata teksture odstranjuje se 1⁄z izraz iz jednadžbe paralakse. Ovu modificiranu verziju preslikavanja uz efekt paralakse nazivamo preslikavanje uz efekt paralakse s ograničenjem odmaka (engl. parallax mapping with offset limiting).

Odstranjivanjem z podjele ograničuje pomak na maksimum od h' u oba smjera teksture čime se uvelike smanjuju greške dobivene prevelikim preklapanjem. Mora se samo napomenut da u ovom slučaju x i y koordinate predstavljaju mjeru skaliranja i time vektor pogleda mora biti normaliziran