3D digitalizacija tj. prenošenje pravih, realnih, trodimenzionalnih objekata (predmeta) u digitalni oblik (u obliku datoteka na racunalu), postala je vrlo vana metoda u svim granama industrije, te u medicini, umjetnosti i sl. Nije jednostavna i za dobru provedbu potrebno je više faza. Osnovna faza je uzorkovanje (engl. scanning) objekta 3D skenerom. Samo uzorkovanje zahtijeva dosta prelaska (skenova) objekta kako bi se osiguralo da je objekt u cijelosti skeniran tj. da je snimljen sa svih strana kako bi se kasnije mogao u cijelosti rekonstruirati racunalnim programom. Broj prelaska skenera ovisi o velicini i obliku objekta koji se skenira. Tako dobiveni uzorkovani podaci tj. cjeline (engl. scan) pohranjuju se u racunalu kao mree poligona (engl. mesh, u daljnjem tekstu mrea poligona ili mrea). Slijedeca faza digitalizacije, nama u ovom radu puno zanimljivija, je
spajanje mrea poligona objekta u jedinstvenu cjelinu. Ova faza je
vrlo komplicirana i zahtjeva primjenu sloenih algoritama koji raznim
postupcima pokušavaju spojit dane mree u cjelovit objekt. Postupci
su cesto iterativni i pojavljuju se u puno izvedbi te su namjenjeni spajanju
raznih tipova mrea poligona. Iako vrlo sloeni i s vrlo velikim
sklopovskim zahtjevima imaju široku primjenu i od velike su vanosti.
Primjenjuju se u medicini kod snimanja ljudskog tijela, u ortopediji,
protetici, u industriji kod izrade raznih alata (propelera, zracnih lopatica
i sl.), u umjetnosti kod rekonstrukcije ili digitalizacije umjetnickih
djela i drugo. |
||