|
Postupak spajanja trodimenzijskih objekata pokazao se kao zahtjevan i
kompleksan problem. Spojiti razdvojene mreže poligona u cjelovit
objekt nije nimalo laka zadaca te je u njeno rješavanje uloženo
puno truda, ljudi i vremena. Rješenja su kompleksni algoritmi i njihove
programske implementacije koji s vremenom i napornim radom evoluiraju
u sve brže, tocnije i uspješnije solucije te uz sve napredniju
racunalnu tehnologiju pretvaraju, prije naizgled nerješivu, problematiku
u jednostavnu rutinu.
Kao adekvatno rješenje ovog problema opisan je algoritam koji se
sastoji od nekoliko važnih dijelova. Svaki dio bitno pridonosi kvaliteti
krajnjeg rezultata što se pokazalo testovima koji su nam dali i uvid
o najboljoj primjeni danog algoritma. Iako opisani postupak spajanja pokazuje
vrlo dobre rezultate i dalje ima mogucnosti poboljšanja pogotovo
što se tice brzine i preciznosti
|
