Reljefne tehnike teksturiranja u prikazu terena

Prikaz terena

Postoji nekoliko načina vizualizacije terena, prvi i poznat stoljećima je „pogled s vrha“ (engl. Top-down rendering) kao primjerice na zemljopisnim kartama, drugi koji je omogućen s dobom računalne grafike je perspektivna izrada prikaza (engl. Rendering), tj. pogled na teren iz određenog kuta.

Teren sa preslikavanjem teksture i mreža poligona istog terena

Tipična aplikacija za prikaz terena se temelji na: bazi podataka o terenu, dijela koji se obavlja na centralnom (CPU) i dijela koji se obavlja na grafičkom (GPU) procesoru. Dio koji koristi CPU je za identificiranje i dohvaćanje podataka iz baze podataka. Nakon toga primjenjuje potrebne transformacije (pomaci na karti, promjene perspektive…) te gradi mrežu točaka (engl. mesh) koju šalje grafičkom procesoru koji obavlja geometrijske transformacije i kreaciju poligona, nakon čega se iscrta slika terena na ekranu.

U modernim grafičkim aplikacijama potrebno je prikazivati foto-realistične terene velikih dimenzija (pogotovo za simulatore leta) s velikom količinom detalja. Problem je taj što procesna moć računala nije neograničena te količina detalja koje računalo može obraditi  nije nužno uvijek dovoljna za kvalitetnu iluziju 3D prostora.

U ovom radu predstavit ćemo tehnike koje imaju potencijal smanjiti zahtjevnost generiranja trodimenzionalnih objekata na srednjim visinama, preslikavanje uz efekt paralakse i reljefno preslikavanje.