Preobražaj objekata iz jednog oblika u drugi, koristeći implicitne funkcije, se inače izvršava u dva koraka:

1. Odrede se implicitne funkcije početnog i završnog objekta.
2. Izvodi se interpolacija između te dvije funkcije.

Ključni koncept metode transformiranja pomoću funkcija raspršenog skupa točaka je objedinjavanje oba koraka u jedan jedinstveni korak. Da bi se to moglo izvesti, potrebno je prijeći u višu dimenziju od one u kojoj su definirani objekti koji se transformiraju. Npr., ako su objekti zadani u 2D prostoru, konstruirat će se 3D implicitna funkcija koja će objedinjavati oba oblika.
Prednost ovakvog pristupa je što se čitav postupak, od opisivanja objekata do transformacije, generalizira, a implementacija postupka se pojednostavljuje.

Transformacija u 2D prostoru

Pretpostavimo da smo definirali dva objekta (krivulje) u 2D prostoru.
Da bi se postojeće 2D krivulje prebacilo u 3D prostor, potrebno je svakoj rubnoj točki i točki normale početnog i završnog objekta dodati treću koordinatu t. Svaka točka je tako opisana kao (x,y,t) i ima vrijednost h. Za prvi oblik, t koordinata se postavlja na vrijednost 0, a za drugi na t = tmax gdje je tmax različito od 0. Time se objekti stavljaju u paralelne razine u 3D prostoru. Skalarne vrijednosti h se ne mijenjaju.
Sve točke oba tijela se predaju metodi interpolacije raspršenog skupa točaka. Rezultat je implicitna površina u 3D prostoru koja objedinjuje oba tijela. Ako izdvojimo sve točke dobivenog objekta koje imaju t = 0 i h = 0, dobit ćemo upravo krivulju identičnu prvoj krivulji. Ako odaberemo t = tmax i h = 0, dobit ćemo krivulju identičnu drugoj krivulji.
Određivanjem koordinate t možemo zamisliti da uzimamo presjek objekta na određenoj razini, a izoliranjem točaka za koje je h = 0, dobivamo krivulje prijelaza između početne i završne krivulje.

Transformacija u 3D prostoru

Objekte opisane implicitnim funkcijama u 3D prostoru potrebno je prebaciti u 4D prostor. Svim točkama se dodaje četvrta koordinata t. Za početni objekt t se postavi na vrijednost 0, a za završni na t = tmax. Koristeći interpolaciju raspršenog skupa točaka, dobivamo 4D implicitnu funkciju. Iz te funkcije, u ovisnosti o odabiru t koordinate, na mjestima na kojima funkcija poprima vrijednost 0 određena je površina međuobjekta.