Zaključak

Tema ovog diplomskog rada je bila implementacija fizikalno temeljenog modela tkanine s naglaskom na izvršavanju simulacije u stvarnom vremenu, što je i realizirano. Implementirane su i uspoređene dvije metode numeričke integracije: Eulerova metoda, te Runge-Kutta metoda četvrtog stupnja. Usporedbom rezultata se može uočiti vrlo zamjetna razlika između te dvije metode. Runge-Kutta metoda se pokazala osjetno računski zahtjevnija od Eulerove metode, a poboljšanja u stabilnosti koje je ona trebala unijeti u simulaciju su jedva zamjetna. Iz toga se može zaključiti da bi isplativije bilo koristiti Eulerovu integraciju i pobrinuti se da vremenski korak simulacije  bude mali, nego koristiti Runge-Kutta metoda.

Druga bitna stvar u ovoj implementaciji je problem otkrivanja sudara. Prilikom realizacije rada je za to korištena biblioteka SOLID, koja je među isprobanim bibliotekama pokazala najbolje performanse. Nedostatak takve realizacije je taj da je ta biblioteka u prvom redu namijenjena otkrivanju sudara između tijela koja ne mijenjaju svoj oblik, dok se definiranjem promjenjivog objekta tkanine kao objekta za ispitivanje sudara performanse simulacije spuštaju ispod prihvatljive razine. To ima za rezultat činjenicu da se može otkriti sudar pokretne tkanine s čvrstim tijelom, ali ne i obratno.

Ovaj rad je rezultirao uspješno implementiranim fizikalnim modelom tkanine, ali može poslužiti i kao osnova za daljnji rad na poboljšanju ukupne simulacije tkanine koji bi se ponajviše mogao postići poboljšanjem procesa otkrivanja sudara.