Pojava paralakse

Paralaksa je prividni odmak ili razlika u orijentaciji dvaju vektora pogleda koji gledaju u isti objekt iz različitih gledišta.

Paralaksa se mjeri kutom kojeg zatvaraju ta dva pogleda. Dolazi od grčke riječi parallaxis koja znači “promjena”. Objekti koji su blizu gledišta imaju veću paralaksu od objekata koji su na većoj udaljenosti. S obzirom na definiciju paralakse razlikovat ćemo dva pogleda na pojam. Paralaksu dobivenu gibanjem koja se koristi u dvodimenzionalnim igrama za iluziju dubine i paralaksa dobivena zbog promjene kuta između vektora pogleda i površine.

GALERIJA SLIKA

Paralaksa dobivena gibanjem

Paralaksa dobivena pokretom (engl. parallax scrolling) je iluzija dubine koja se dobiva kao rezultat gibanja promatrača u odnosu na objekt.

Ova tehnika se koristi činjenicom da se objekti koji su bliži promatraču gibaju dulje vidnim poljem promatrača. U mnogim ranim aplikacijama scena bi se podijelila u nezavisne slojeve koji bi se pomicali različitim brzinama i time postigli osjećaj dubine prostora.

Paralaksa dobivena promjenom kuta

Kada nam se čini da je objekt promijenio položaj jer smo mi promijenili kut gledanja tada tu pojavu zovemo paralaksom. Kada neki predmet gledamo iz dva različita kuta tada slika koju vidimo nije ista. Razlog tome jest što kada gledamo iz jednog gledišta sjecišta našeg vektora gledanja i promatranog objekta nisu ista. Ovisno o kutu gledanja određena područja su više razdužena a drugo su sužena.

Astronomi vide efekt paralakse kada gledaju u zvijezde sa različitih mjesta na Zemlji.

U računalnoj sceni efekt paralakse želimo postići nad površinskim objektima. Ti objekti će imati sebi pridružene plošne teksture. Ideja svih tehnika preslikavanja izbočina se temelji na tome da se vrši modulacija koordinata teksture nad slikovnim elementom koji se trenutno obrađuje i to na način da se realno imitira efekt paralakse koji bi se trebao pojaviti da je model uistinu trodimenzionalan. Svaka od tih tehnika daje određene rezultate koji su u određenim situacijama bolji ili lošiji. Najrealnija i zasigurno najbolja tehnika koja rješava ovaj problem je tehnika praćenje zrake pogleda. Tu tehniku čini zapravo skup tehnika koje se razlikuju u načinu rješavanja sjecišta vektora pogleda i dubinske karakteristike.