Kako se u simulaciji na računalu koristi diskretno vrijeme kod simulacije velikog broja tijela doći će do istovremenog sudara više tijela. Kada se istovremeno sudari veliki broj tijela vrlo je teško riješiti sudare. Ispravno bi bilo odrediti točno vrijeme sudara između svakog tijela te riješiti sve sudare prema redoslijedu kojim su se dogodili. No to bi zahtijevalo previše procesorskog vremena. Umjesto vraćanja simulacije u vrijeme sudara svi sudari se mogu riješiti istovremeno. Na taj način se neće dobiti fizikalno ispravno rješenje (tj. isto rješenje koje bi se dobilo da su se sudari rješavali po redoslijedu kojem su se dogodili), no ionako naš fizikalni model krutog tijela nije savršen tako da ni ne možemo dobiti skroz ispravno fizikalno rješenje. Greška koja će se dobiti zbog istovremenog rješavanja sudara može se pripisati nesavršenosti tijela, tj. mikro-strukturi materijala. Dobiti će se jedno od mnogih fizički uvjerljivih rješenja, a što je i bio cilj.

  Sudari se detektiraju tako da se tijela privremeno pomaknu na mjesto sljedećeg vremenskog koraka, te se provjerava koja se tijela međusobno preklapaju. Na isti način se detektiraju i kontakti između tijela, tako da ukoliko nema sudara tijela se trebaju pomaknuti na isto mjesto na koje su se pomakli tijekom detekcije sudara. To će se postići tako da se nove brzine (brzine koje dobijemo u sljedećem vremenskom koraku zbog utjecaja sile) koriste pri određivanju novih pozicija tijela i kod detekcije sudara i kod detekcije kontakta. Dok će se stare brzine koristiti za rješavanje sudara a nove brzine za rješavanje kontakata.

  Neka su trenutna pozicija i brzina objekta i . Nova pozicija objekta koja će se koristiti za detekciju sudara je:

(6.1)

Impuls za rješavanje sudara primijeniti će se na brzinu .

Nova pozicija objekta koja će se koristiti za detekciju kontakta je:

(6.2)

Impuls za rješavanje kontakta primijeniti će se na brzinu . 

Pri tome se određuje nakon rješavanja sudara tako da se vidi da ukoliko nema sudara nove pozicije će biti jednake kao i kod detekcije sudara.

  Nakon rješavanja svih sudara tijela imaju nove brzine tako da se mogu pojaviti novi sudari između tijela koja prethodno nisu bila u sudaru, tako da se cijeli postupak ponovi nekoliko puta. Pri tome se redoslijed po kojem se detektiraju sudari između tijela svaki put promijeni na način da se dva nasumično odabranim tijelima u listi zamijene mjesta.

  Za svaki pronađeni par tijela u sudaru odrede se svi vrhovi tijela koje se nalaze unutar drugog tijela te po jedna točka sa svakog ruba koja se nalazi najdublje unutar drugog tijela. Od svih tih vrhova te točaka sa rubova uzme se točka koja se nalazi najdublje unutar nekog od tijela. Pomoću nje se odredi reakcija na sudar, tj. nova brzina tijela. Pomoću te nove brzine ponovo se odredi pozicija objekta. Sada je moguće da više nema sudara između tijela, ukoliko još uvijek ima sudara postupak se ponavlja sve dok se sve točke jednog tijela više ne nalaze unutar drugog  tijela ili se udaljavaju od njega. Kako bi se ubrzalo rješavanje sudara postupak se neće ponavljati sve dok se sve točke razdvajaju nego dok se sve točke barem jedanput ne razdvajaju.